[Home]

Pčelarstvo u svetu

IZ SVETA  

9

Priredio Predrag Cvetković

  

PANORAMA IZ SVETA 

 Slovenija. Organizator kongresa Apimondije odlučio je da produži trajanje API expo izložbe i u petak, 29. avgusta od 8-14 časova. Ulaznica za izložbu će koštati 20 evra.

 

Hrvatska. Hrvatski pčelarski savez od 22-29. juna organizuje «Školu na kotačima» kroz obilaske pčelarskih instituta u Nemačkoj i Austriji. Pčelari će biti upoznati sa kontrolom kvaliteta meda, analizom pčelinjih proizvoda, radom sa pčelinjim društvima, tretiranjem protiv varoe, posetiće pčelarsku prodavnicu i jednog pčelara. 

 

SAD. I američki pčelari su nedovoljno aktivni kada je u pitanju marketing i promocija pčelinjih proizvoda, a za razliku od njih, američko udruženje proizvođača šećera se žestoko bori za zaštitu svojih interesa. Ono je bez ustručavanja pokrenulo pravi rat protiv Svetske zdravstvene organizacije. Povod je saopštenje te organizacije da bi ljudi trebalo da smanje potrošnju šećera i zaslađivača, da to bude najviše 10% od unešenih kalorija dnevno. Udruženje za šećer preti zdravstvenoj organizaciji i traži da povuče svoj izveštaj ili da se suoči sa stopiranjem finansiranja skoro četvrtine svog budžeta. Ono svoju pretnju obrazlaže i argumentom kao što je izveštaj Nacionalne akademije nauka, gde se kaže da šećeri i aditivi mogu da se koriste do 25% od ukupno unetih kalorija bez štetnih posledica po ljudsko zdravlje.

Veliki broj profesionalnih pčelara rutinski koristi sintetičke matične feromone u različite svrhe: održavanje pčela u oplodnjacima, kao zamenu za matice pri velikim transportima pčela i kao zamenu za matice u košnicama za oprašivanje. U periodu od 1993-1997. američki istraživači su ispitivali dejstvo matičnog feromona mandibularne žlezde i feromona Nasonove žlezde na uspeh dodavanja novih matica. Uporedo su sprovodili i istraživanje prijema matica u plastičnim i drenim kavezima, kao i dodavanja u kavezima sa pčelama pratiljama i bez njih. Rezultati pokazuju da korišćenje feromona nije dovelo do statistički značajnog povećanja procenta prihvatanja matica, a zanimljivo je da se pri povećanim dozama feromona procenat prijema matica čak smanjio. Ni kada su u pitanju drveni i plastični kavezi nije se pokazala značajna razlika u prijemu, a prijem nije zavisio ni od toga da li je pri dodavanju u kavezu bilo pčela pratilja ili ne. Istraživači zaključuju da iako se feromon pod imenom «Bee Boost» uspešno pokazao pri nekim upotrebama u pčelarstvu, ne može se preporučiti prilikom dodavanja matica.

 

Velika Britanija. U Britaniji postoji čak 19 raznih pčelarskih oganizacija. Najpoznatija je BBKA (Britanska pčelarska asocijacija), postoje organizacije pčelara Škotske, Velsa, Ulstera, Irske... Poznata je i Asocijacija odgajivača matica Britanskih ostrva BIBBA, Internacionalna asocijacija za istraživanja u pčelarstvu IBRA. Treba pomenuti i Rotarnsted eksperimentalnu stanica RES, najstariju laboratoriju na svetu, osnovanu 1843. na kojoj se istraživanja u pčelarstvu vrše od 1923.

Obrazovanje pčelara je i u Britaniji problem i autor teksta u elektronskom biltenu «Apis UK» sa žaljenjem konstatuje kako britanski pčelari malo čitaju knjige. Citiraju se reči jednog izdavača pčelarske literature da «Problem sa pčelarima je što oni mogu da gaje pčele i da ne čitaju knjige». Organizacija BBKA ima svoj sistem ispita za pčelare, u tri nivoa: osnovni, srednji i viši, ali je interesovanje pčelara slabo i drastično opada na višim nivoima.

Procenjuje se da broj pčelara koji nisu članovi nijedne organizacije ide od 50% od broja pčelara koji to jesu, pa se čak i izjednačava sa brojem pčelara učlanjenih u neku organizaciju. Za organnizaciju BBKA se navodi podatak da je kasnih četrdesetih godina prošlog veka imala oko 80.000 članova, 1982. godine 19.000 a sada 8.000 članova. I druge organizacije imaju opadajući trend broja članova. Pesimističko gledište na ovu problematiku uslovilo je da se u naslovu teksta autor pita da li će britansko pčelarstvo u ovom veku umreti prirodnom smrću.

Autor smatra da je podeljenost organizacija jedan od uzroka opadanja broja članova i smatra da bi nacionalna pčelarska organizacija trebalo da bude mnogo veća i čvršća.

 

Festivali meda u Britaniji su u velikoj krizi i po mišljenju autora neophodno je da pretrpe velike promene da bi opstali. Interes javnosti je mali i vrlo mali broj ljudi je spreman da plati ulaznicu i poseti festival.

Predlaže se da festivali ne budu samo takmičarskog karaktera, već i zabavnog, da se izađe u susret starim izlagačima, animiraju oni koji iz bilo kog razloga ne podražavaju festivale, unese raznolikost, stvori mogućnost reklame britanskog meda, javnost informiše o pčelinjim proizvodima.