Home

Nove ideje

Di A. Lazbi (Dee A. Lusby)

Komercijalni pčelar koji pčelari malim ćelijama 4,9mm, SAD

 

 

Obrazloženje za pčelarenje malim ćelijama 4,9mm

 

U redu, do sada mnogi verovatno znaju da mi mislimo da su manje pčele bolje, ali ZAŠTO i KAKO? Dobro, pošto je postavljen niz pitanja, mislim da je bolje da počnem sa pokušajem da dam naše obrazloženje za verovanje u to.

Pre svega reći ću - da biste pobedili u ratu, ne koristite mirovnu taktiku jer ćete izgubiti. Pobeđujete koristeći sve što vam je na raspolaganju, dosledno primenjenim programom okupiranosti i posvećenosti sa svih strana. Mi smo zaista u ratu sa svojom delatnošću i bez obzira da li ćemo pobediti ili izgubiti kako ona napreduje, biće potrebno da mnogi od nas rade zajedno i pomažu jedni druge. To uključuje razmenu informacija a ne zadržavanje za sebe, kao kod npr. poslovnih tajni, jer čemu uspeh ako ste jedini koji ste ostali i svi vaši prijatelji nestali.

Mi verujemo da su okruženje životne sredine i harmonija preko veličine ćelija jedna trećina problema, zato što pre veštačkog uvećanja saća, nije postojao problem, i da je problem od tada narastao tako što su se pojavili parazitni krpelji, sekundarne bolesti, i problemi u odgajivanju matica.

Verujemo da je ishrana jedna trećina problema, zbog veštačke hrane koja je neadekvatna. Loša ishrana je ozbiljan faktor stresa za bilo koji organizam, koji može da vodi ka bolesti i napadima parazita, kao i problemima odgajivanja.

Mi verujemo da je odgajivanje koje nije usklađeno sa prirodnim okruženjem takođe jedna trećina problema. Pogrešno odgajivanje ide ruku pod ruku sa izazvanim stresom usled ishrane i stresom zbog životnog okruženja.

Nijedan od gore navedenih problema se ne može rešiti sam, bez rešavanja druga dva, dakle, sve promene treba da se urade kroz neki sveobuhvatni kombinovani program, koji podrazumeva borbu sa problemom sa svih strana. Nije li to ono što nam Priroda sada radi? Bori se sa nama sa svih strana? Ja mislim da je tako!

Mnogi su me pitali/pisali godinama: ..."Smanjivanjem veličine ćelije pčele su otpornije na varou, druge napasti i bolesti? ZAŠTO? Ovo podrazumeva neke krupne promene u hemijskoj sredini pčela, pošto je podložnost varoi bazirana na hemiji ili feromonima, i menjanje veličine ćelije to rešava? Da li je tako?"

 

Odgovor

Sa većinom današnjih veštački uvećanih satnih osnova na tržištu, bližih prirodnom trutovskom saću nego prirodnom radiličkom saću, stvoren je pseudo efekat, u kome parazitni krpelji vide pčele radilice kao još jednu vrstu hrane. To nije tako u prirodi.

U prirodi reprodukcija krpelja na Apis cerani (vrsti azijske pčele - prim.prev.) je ograničena uglavnom obično veoma malim brojem trutovskih ćelija koje one proizvode; i takođe veoma malim brojem ženskih krpelja koji se razvijaju na radiličkim larvama. One to rade samo na periferiji legla gde su larve najhladnije i tako imaju dovoljno dug period razvoja kako bi krpelji dostigli zrelost.

Poznato je da Apis cerana i Apis melifera ne mogu da se međusobno ukrštaju i naprave potomstvo koje može da preživi. Ali one su ipak tako bliske u svemu drugom da možemo da proučavamo, učimo i kopiramo kako bi ponovo uspostavili kontrolu nad našim pčelama.

Što se tiče pseudo efekta naših radilica koje krpelji smatraju za trutove, tj. za još jednu vrstu hrane, kapacitet trutovske ćelije za takvu hranu je dvostruko veći nego radiličke, bez obzira što je trutovska ćelija samo 20% veća. Kapacitet trutovske ćelije takođe nosi u sebi više juvenilskog hormona rasta III koji kada se varoa hrani na krvi trutovske larve, inicira nošenje jaja kod krpelja. Kod Apis cerane nema dovoljno hormona rasta III da inicira nošenje jaja kod krpelja u radiličkim ćelijama. Veličina Apis cerane se rasprostire po istoj geografskoj širini kao Apis melifera i u osnovi su iste. Vraćajući društva Apis melifera natrag na saće veličine koju je imalo pre 1900. godine najviše na 4,9mm kao u prirodi možemo otprilike doći na veličinu Apis cerane u Koreji, Japanu i jugoistočnoj Aziji i tako postići prirodnu kontrolu kao kod Apis cerana. U isto vreme dakle, mi smanjujemo potrošnju hrane i time reprodukciju varoe.

Druge stvari se dešavaju kada smanjujemo veličinu saća radiličkog legla natrag ka prirodnim parametrima. Takođe se menja gustina ćelija na ramu sa leglom, i povećavajući gustinu povećava se temperatura, što takođe pomaže da se razvoj varoe premesti više ka periferiji legla. Videli smo da se to sada dešava u našim društvima i drugi su nas posetili i takođe videli.

Mi takođe preporučujemo kontrolisanje trutovskog saća na ne više od 10% (površine legla) bilo kog rama unutar legla, kako bi se podstaklo čišćenje koje vrše naše radilice Apis melifera. Ta stalna kontrola je podsticaj da naše radilice uklanjaju varou iz legla društava bilo radiličkog ili trutovskog. To je takođe rezultiralo stimulativnim odgajivanjem trutova tokom aktivne sezone kada pčele odgajaju leglo, što verujemo da pomaže boljoj oplodnji matica.

Takođe kada leglo pravimo kompaktnijim, odgajamo više radilica u svakom ciklusu legla za veću podelu rada, što znači više radilica za dodatne poslove, kakvo je već pomenuto čišćenje legla.

Pošto je veličina pčele određena veličinom ćelija i veličina ćelije određuje veličinu toraksa radilice, takođe dobijamo kontrolu nad krpeljom akaroze smanjujući otvore na prvom prstenu toraksa gde krpelji ulaze u pluća pčela.

Smanjujući reprodukciju varoe (obe vrste koje se mogu naći kod nas, verifikovane od laboratorije ministarstva poljopr. u Tusonu) i krpelja akaroze, oba poznata u našoj oblasti na našim pčelama, uzrokujemo smanjenje sekundarnih bolesti, smanjenjem otvorenih rana uzrokovanih krpeljima koji probijaju egzoskelet naših pčela i prodiru da piju krv što uzrokuje virusne, bakterijske i gljivične infekcije.

Povećavajući kompaktnost legla, mi povećavamo temperaturu što podstiče brži razvoj legla, i čini da se normalna faza posle zaklapanja ćelije radiličke larve skraćuje do 24 časa tokom unosa nektara, tokom aktivne sezone, i time čak dodatno smanjuje reprodukcija varoe unutar naših društava.

Smanjujući veličinu ćelije unutar prirodnog opsega bolje se uklapamo u prirodnu floru biljaka koje čovek nije hibridizovao, što predstavlja većinu biljaka u Prirodi i tako povećavamo ishranu, čineći je više uravnoteženom za opšte zdravlje društva. To se može videti u većem opsegu boja polena koji se unosi i deponuje u društvima. Time se takođe postiže veći opseg sakupljanja nektara što je takođe korisno za zdravlje.

Smanjujući veličinu ćelije unutar prirodnog opsega naše pčele mogu ponovo da se ukrštaju sa divljim pčelama čime dobijamo veću raznolikost proširenih karakteristika za selekciju, i gde postoji izvanredna selekcija, možete odgajiti više onog što se želi.

Stavljajući dakle sve to zajedno u paket, dobijamo bolju kontrolu ishrane naših pčela, bolju kontrolu bolesti pčela, čija tela nisu izgrickana, ni spolja ni iznutra i ne prenose virusne, gljivične ili bakterijske probleme u prirodi, postižemo smanjenu reprodukciju parazita prirodnom restrikcijom njihove ishrane na pčelama, i rezultat je da nije potrebno da koristimo različite hemijske tretmane.

 

 Prevod sa engleskog: Oliver Mihajlović i Predrag Cvetković

 

Komentar urednika
Di Lazbi i njen suprug Ed pčelare u Arizoni (SAD) u uslovima različitim od onih na prostorima bivše Jugoslavije, kao i sa pčelama koje nisu kranjske rase. Opredelili su se za pčelarenje sa ćelijama 4,9mm bez upotrebe ikakvih lekova niti pomoćnih lekovitih sredstava ni stimulansa. Bez obzira na navedene razlike u uslovima pčelarenja, urednik smatra da ovaj tekst zaslužuje ne samo objavljivanje već i povećanu pažnju svih koji se interesuju za što prirodnije, zdravije i uspešnije pčelarenje, za pčelarenje koje ima budućnost i što se tiče opstanka samih pčela i upotrebe pčelinjih proizvoda.