Home

Iskustva pčelara

Siniša Mirović, dipl. inž. hortikulture

Negotin

Košnica - mamac za prirodne rojeve

Ove godine (2010) pokušah da proverim tekstove o privlaćenju  prirodnih rojeva iz pčelarskih knjiga objavljenih pre II svetskog rata (1).

U njima se govori da košnice treba podići na visinu od 1 do 2 metara na neko drvo. Pokušah da to proverim u praksi pošto imam neke košnice koje su mi nekada, kada mi je pčelinjak bio bliži, služile samo za puštanje prirodnih rojeva, koje sam hvatao. Kako mi je sada pčelinjak udaljen od mesta rada, te košnice nisu u funkciji i odavno im je moljac pojeo većinu voska. Pošto nisam imao šta da izgubim, posle bagremove paše sam podigao dve takve košnice na obližnje drvo - topolu. Uticalo je i što sam čuo da su se mnogim pčelarima izrojila društva i da su rojevi pobegli, iako su imali prazne košnice na pčelinjaku.

 

Primetio sam da oko tih podignutih košnica lete neke pčele, prepostavio sam da su izvidnice roja ali nisam tome pridavao značaj. Međutim, jednog dana primetim na jednoj od njih baš jak rad pčela, priđem bliže i podignem poklopac: roj.

 

 

 

Pošto se već orjentisao i počeo da gradi saće, odmah stresem roj u košnicu alpinku (Rože Delon) ispod samog stabla, gde je sada, a onu košnicu –mamac, u koju se naselio sutradan vratim na svoje staro mesto na drvetu.

 

Tako je bilo i na drugom drvetu, međutim da stvar bude još bolja, isto se ponovilo još jednom u svakoj od njih, tako da sam ove godine prihvatio ukupno četri roja. To me ne bi toliko čudilo da su to čiste košnice, kakve postoje na pčelinjaku, sa novim satnim osnovama, iznutra opaljene plamenom, neke sa izvučenim saćem, doduše bez meda. Pčele su izabrale polu- trule košnice, sa ramovima u kojima su ostaci crnog saća i na čijem podu se nalazila poveća gomila trunja.

 

Moram napomenuti i da rojevi nisu bili sa mog pčelinjaka i da su to rojevi drugenci i trećenci, što se vidi i po njihovoj veličini i po tome kada je matica počela sa zaleganjem jaja.

Svaki od pridošlih rojeva sam 4-5 dana prihranjivo razređenim medom tako da su oni prvi sada već na dva - tri nastavka.

 

Ovo pišem kako bih pčelarima skrenuo pažnju da pčele nisu čistunice u onakvom smislu kako to mi zamišljano, da imaju neka svoje kriterijume i želje što se visine naseljavanja roja tiče i da ih podstaknem da na pčelinjaku podignu neku staru manju košnicu tek da se nađe, roj uvek dobro dođe.

 

 

(1) "Novi pčelar", Dušan Milić 1922.

"Privredno pčelarstvo", Ivo Antonioli 1936.

"Staro i novo pčelarstvo u našoj domovini", Jovan P. Jovanović 1920.