Home

[Kalendar radova]

Predrag Cvetković    

FEBRUAR 2015

 

Stanje na pčelinjaku  

Iako su drugi deo decembra i prvi deo januara bili sa prilično niskim temperaturama, i imajući u vidu nepovojlne pašne prilike prošle godine, pčelinja društva su generalno, za sada u dosta dobrom stanju.

Neki pčelari su izveštavali o ranom kretanju novog ciklusa legla u košnicama, još početkom decembra prošle godine. Zahlađenja koja su kasnije nastupila, imala su nepovoljan uticaj i otežala negovanje tog legla, pa su kasnije, u januaru, mogli ponegde da se vide ostaci uginulog zatvorenog legla. Sigurno da su društva koja nisu negovala tako rano leglo, sada u povoljnijem položaju.

Pčelinja društva su imala mogućnost za obavljanje pročisnih letova, što se smatra veoma važnim, a to se ispoljilo preko čistih satonoša i poletaljki - bez ostataka proliva.

Otopljenje koje je nastupilo u drugoj polovini januara i krajem januara, sigurno da je uzrokovalo početak negovanja novog legla u većini pčelinjih društava. Taj razvoj zapravo počinje obično još dok su košnice pod snegom, a veća otopljenja ga dodatno postiču, zavisno od toga kolike su temperature i koliko ti periodi traju.

Počeo je unos prvog polena i nektara, sa visibaba, leske, ponegde drena i dr.

Što se potrošnje hrane tiče, veliki broj pčelara se bojao za zalihe hrane, obrazlažući to izostankom glavne paše prethodne godine. Moglo se doduše čuti i za stradanja od gladi ove zime, ali ne mogu se sva takva stradanja pripisati direktno nedostatku hrane pri pripremama za prezimljavanje, već u nekim slučajevima kasnijoj pojavi tihe grabeži, dakle nekim posebnim okolnostima.

Iako uz nedostatak bagremovog meda, pčelari su u najvećem broju odgovorno prihranili pčele šećerom, što im je praktično bilo jedino rešenje. Posle prvih pregleda društava u januaru pokazalo se da zalihe hrane u košnicama u većini slučajeva nisu kritične i da društva u velikom broju slučajeva mogu da izdrže zimu bez dodatnog dodavanja pogača. Ipak, veliki broj pčelara "preventivno" dodaje pogače, što naravno, može da ima i ometajući uticaj, pa i štetan, iako ti pčelari obično obrazlažu svoj postupak u smislu da neće da šteti.

 

Radovi na pčelinjaku

Savetuje se obilazak pčelinjaka i uvid u stanje pčelinjih društava. Nije potrebno da se košnice otvaraju radi osnovnog uvida, ali može se otvoriti nekoliko, da bi se imala preciznija predstava o zalihama hrane, snazi i stanju društva (posebno u slučaju zabrinutosti pčelara). To se pogotovo može učiniti ako je vreme toplije i pčele izleću. Tada se najpre posmatranjem poletaljki, pčela izletnica kao i drugih pčela na poletaljci, može zaključiti o stanju pčelinjih društava. Za slučaj da nam se nešto učini sumnjivim, možemo tu košnicu otvoriti. Činjenica da iz nekog društva pri toplijem februarskom danu ne izleću pčele ne znači da je društvo stradalo - možda takvom društvu pročisni let nije previše potreban ili ga je ranije obavilo. Ipak, ako nam i neki drugi znaci ukazuju na moguću sumnju, takvu košnicu treba otvoriti i pregledati.

Košnice u kojima su društva stradala treba najpre zatvoriti, da se spreči grabež, a zatim i ukloniti sa pčelinjaka, ili pak ukloniti samo ramove. Ako se primeti da je već počela grabež na neku košnicu u kojoj je društvo stradalo, zatvaranje leta bi moglo da izazove da pčele tuđice napadaju susedne košnice. Zato je u takvim slučajevima bolje izvaditi sve ramove iz te košnice a ostaviti leto nekoliko dana otvoreno, dok se stanje ne smiri. U slučaju stradanja od neke zarazne bolesti, primenjuje se postavljanje neke druge prazne košnice, sa otvorenim letom, na mesto uklonjene.

U situaciji ako su zalihe meda u društvu kritične, pčelar bi mogao da pomogne pčelama tako da pri toplijem vremenu (pa i nešto hladnijem ako je baš neophodno) izvrši izvesno prepakivanje ramova u košnicama. Eventualne prazne ramove iz sredine bi trebalo staviti na stranu, a uz samo klube postaviti neke sa što više meda i naravno, sa što boljim saćem. Povoljna okolnost je da sada nema mnogo legla, pa praktično, odmah uz ramove sa leglom treba postaviti te ramove sa medom. U posebno kritičnim uslovima sa hranom, može se čak izbaciti i neki ram na kome je početo leglo (ako nema nimalo meda) a staviti neki ram sa medom i prostorom za leglo. Takve situacije su obično (i srećom) vrlo retke i to pominjemo samo radi manje iskusnih pčelara. Takva mera primicanja meda je u suštini mnogo povoljnija od dodavanja pogače, ali doduše, mora se priznati da predstavlja veće remećenje stanja u društvu i zahteva nešto više znanja i iskustva u radi sa pčelama.

Postavljanje nekog rama sa medom horizontalno preko satonoša, predstavlja odličnu meru za pomoć društvu kome hrana nije na dohvatu klubeta. Ramovi iz plodišta se ne podižu, pa je remećenje društva minimalno, jedino što je potrebno imati ili napraviti neki okvir (sada je ustaljeno da se naziva i "Batin ram").

U krajnjoj liniji, pčelari koji nisu sigurni u zalihe hrane mogu da postave pogače, bilo da ih sami prave ili kupe od nekog pouzdanog proizvođača. Nema potrebe kupoveti pogače sa "lekovima", pogotovo što su pčele imale prilike za obavljanje pročisnih letova, niti pak pogače sa zamenom polena. Dovoljno je dati obične pogače.

U slučajevima kada su košnice sa vrlo malo hrane, dakle, savetuje se sprovesti neku od gore opisanih mera, a dodatno,takvom društvu se krajem meseca, ako vremenski uslovi dozvole (tempertura 12-15 stepeni ili više), može dati 1-2 litara toplog šećernog sirupa. Pčele bi taj sirup deponovale odmah uz leglo i bio bi koristan za održavanje društva do nastupa proleća. Sirup bi mogao da se da u flašama, ili hranilicama postavljenim direktno na satonoše a odozgo i sa strane utopljenim.

Kod snažnih društava, sa dovoljno hrane, nema potrebe ni za kakvim intervencijama od strane pčelara. To je naravno idealno, da se društva ne remete, ne otvaraju košnice, pogotovo tokom zimovanja. Takva snažna društva će se odlično razvijati i unositi dosta novog polena i nektara ukoliko bude više toplih dana.

Košnice u koje su ulazile neke štetočine (miševi, rovčice...) treba očistiti, više oštećene ramove i odneti za pretapanje a ostale presložiti.

U slučaju da je neko društvo stradalo, košnica se sklanja, ramovi vade i pretapaju a košnica čisti i dezinfikuje, eventualno i farba. Ukoliko društvo nije stradalo od neke zarazne bolesti (glad i sl.) ramovi se mogu koristiti u drugim košnicama. Ako su uzrok stradanju med ili polen zatrovani pesticidima - te ramove svakako ne treba koristiti u drugim košnicama. .Za posebno nepovoljan oblik stradanja društva, stradanje u vidu potpunog napuštanja košnice (obično u jesen ili početkom zime) smatra se da se uzrok prenosi preko pčela a ne preko legla, pa po tome, ramovi i iz takvih društava mogu da se koriste u drugim košnicama (osim ako i to nije povezano sa pesticidima u medu i polenu).

Društva koja su ostala bez matice sada već mogu lakše da se prepoznaju (u ostalima je počelo leglo a kod njih ga nema, ili je trutovsko). Ukoliko je vreme toplije, mogu se preko novine spojiti sa nekim dobrim društvom, u suprotnom, sačekaćemo lepše vreme, u martu. Ako se primeti da ima i radiličkog legla a i dosta trutovskog legla, najverovatnije se radi o matici koja je suviše stara ili bolesna (ili pak loše oplođenom kasno u sezoni). Takvo društvo treba obeležiti, pa kasnije naći maticu i zameniti je nekom dobrom, ili društvo spojiti sa drugim.

Obezbediti pojilice sa vodom, na nekom sunčanom mestu, a kao što je pomenuto pri pisanju radova za prethodni mesec, u vodu se mogu stavljati i minerali (himalajska so ili nešto drugo).

U drugoj polovini meseca se može izvršiti veće utopljavanje društava. Ako se to čini ranije može da uslovi veće negovanje legla, što nije povoljno u situacijama ako kasnije bude velikih zahlađenja.

 

Ostali radovi

Pčelari imaju već više posla u svojim radionicama - priprema ramova, košnica, nukleusa, eventualno topljenje voska...

Ako nema snega, sada je vrlo povoljna prilika za sadnju medonosnog drveća i šiblja, jer u zemlji ima dosta vlage i biljke imaju više vremena da se stabilizuju, za razliku od sadnje u proleće. Osim sadnje po nekog drveta ili žbuna, dobro je razmotriti mogućnost sadnje biljaka koje bi formirale neku vrstu ograde oko pčelinjaka, bilo neposredno na pčelinjaku, bilo nešto dalje. Osim neposredne koristi za pčele, u vidu cvetnog praha, nektara, propolisa (neko drveće - topola, breza...), takva sadnja predstavlja i odličnu zaštitu od jakih vetrova.

I dalje se održavaju pčelarske skupštine, razna pčelarska okupljanja, kao i sajam pčelarstva i korisno je prisustvovati svim tim događanjima.

Sa radovima koji su savetovani pčelarima u februaru prošle godine, možete se upoznati preko stranice februar2014.