[Home]

Pčelarstvo u svetu

39

Priredio Predrag Cvetković

VESTI IZ SVETA

Portugalija. Portugalski pčelari obično prodaju med direktno kupcima, po cenama od oko 5 evra po kilogramu u većem delu zemlje, do oko 8 evra u nekim severoistočnim oblastima uz granicu sa Španijom. Pčelari koji med prodaju otkupljivačima na veliko, dobijaju ne više od 2,5-3 evra po kilogramu. Cena meda u velikim supermarketima je od 8-15 evra po kilogramu, gde ima i "jevtinog meda" ali ni jedan nije ispod cene od 6 evra.

SAD. Nacionalni odbor za med je prihvatio predlog da finansira projekat ispitivanja uticaja ishrane medom na male životinje u pogledu gubljenja težine - mršavljenja. Ukoliko rezultati budu pozitivni, to će biti osnova za slično istraživanje na ljudima u 2007. godini. Prethodna istaživanja koja je finansirao ovaj odbor pokazala su veliku efikasnost ishrane medom, što je i uticalo na prihvatanje daljeg istraživanja.

Iran. U Iranu je proizveden nov preparat za tretman pčela - gel na bazi mravlje kiseline. Koristi se za tretman protiv varoe i akaroze. Za preparat se kaže da ne ostavlja rezidue u medu.

Kanada. Kanadski savet za med razmatrao je odnos između meda i drugih prirodnih zaslađivača koji mu predstavljaju konkurenciju. To su kukuruzni sirup sa visokm sadržajem fruktoze (HFCS), javorov sirup, patoka, džemovi, slatka, marmelade, koncentrovani sok od grožđa, voće u sirupu i td.

U 2005. godini u svetu je proizvedeno oko 140 miliona tona šećera i 1,4 miliona tona meda. Rast proizvodnje šećera prevazilazi rast proitvodnje meda. Tako, ocenjuje se da je u 2006. godini proizvodnja šećera bila povećana za 4% a proizvodnja meda je od 1992. do 2005. povećana za oko 2%. Pri tome i šećer i med su "globalni proizvodi", na svetsko tržište poslednjih godina stiže oko 33% sirovog šećera i 25-30% meda.

U 2005. godini cene šećera su bile najviše u poslednjih 25 godina. U to vreme, u 2004. i u prvoj polovini 2005. godine bio je 13-mesečni ciklus pada cena meda. Rezultat toga je bila tendencija približavanja cena ta dva proizvoda, a takođe i približavanje skoro sveopšte otkupne cene meda i maloprodajne cene benzina.

Kanadski stručnjaci naglašavaju da je za gajenje šećerne trske, kukuruza i šećerne repe potrebno više mineralnih đubriva, pesticida i veštačkog zalivanja nego za gajenje drugih kultura. Primećeno je takođe da ogroman utrošak energije potreban za rafinaciju sirovog šećera proizvedenog iz kukuruznog sirupa u SAD troši i rekordni deo energije (15%) koju oslobađa prehrambena industrija te zemlje. Dalje, erozija oranica pod kukuruzom u SAD se dešava 18 puta brže nego njihovo formiranje. Na žitnicama Australije, u državi Kvinslend, zasadi šećerne trske troše 40% vode koja se koristi u poljoprivredi, a  viškovi vode svake godine iznose sa polja 7 hiljada tona azota i 11 hiljada tona fosfora. Za razliku od toga, proizvodnja meda pomaže očuvanju prirodne sredine.

Evropa. Nozemoza je bolest koju uzrokuju praživotinje roda Nosema. Za bolest zapadnih rasa pčela uzročnik je praživotinja Nosema Apis, koja izaziva stradanja velikog broja pčelinjih društava najčešće krajem zime. Ono što zabrinjava je pojava Nosema ceranae kod zapadnih rasa pčela, koja je inače karakteristična za azijske pčele. Ona se zadnjih desetak godina širi vrlo brzo po pčelinjim društvima sa zapadnim rasama pčela, od severne i južne Amerike, Karipskih ostrva, širom Evrope (od juga do severa i od istoka do zapada) i u Aziji. Pčele u jednom društvu mogu biti istovremeno zaražene i jednim i drugim parazitima. Tokom zime 2005/2006. bilo je masovnih stradanja pčela u Sardiniji, Grčkoj i Španiji, kao i u Švajcarskoj, Nemačkoj i Francuskoj, Nosema ceranae jeste bila utvrđena kao jedan od uzročnika, dakle, samo u delu slučajeva. Pred stručnjacima je mnogo zadataka za ozbiljnija istraživanja. Primena antibiotika "Fumidil D" nije više dozvoljena u EU, on se inače pokazao efikasan u lečenju nozemoze.