Home

[Kalendar radova]

Predrag Cvetković    

MART 2019

Stanje na pčelinjaku

Mart je nastupio sa velikim varijacima temperature i u proseku, bio je prilično topao. Kajsije su počele da cvetaju već nešto pre sredine meseca a odmah za njima je počelo i cvetanje dženerike, koja u krajevima gde je ima više predstavlja značajnu pčelinju podsticajnu pašu.

Pčelinja društva su uglavnom relativno dobro prezimela ali bilo je pčelinjaka sa gubicima, koji su varirali od manjih do znatnih, a i stanje prezimelih društava je dosta variralo.

Može da se smatra da je ove godine odgajivanje legla u košnicama počelo u nekom srednjem roku ili i nešto kasnije od prosečnog, ali to je naravno zavisilo od mnogo drugih faktora i moglo je da varira od pčelinjaka do pčelinjaka i od kraja do kraja.

Početkom marta zbog toplog vremena mogao je da se obavi prvi prolećni pregled i u košnicama je prosečno bilo po oko 3 rama legla.

Pri pregledima košnica u drugoj polovini i krajem marta moglo je da se vidi da se leglo proširilo i da su se društva ubrzano razvijala. Društva srednje jačine su imala po 3 rama legla velike površine a jaka društva 4 pa i 5 ramova. Misli se na ramove sa većom površinom legla - ne treba računati ramove sa malim površinama legla.

Pred kraj meseca su procvetale i trešnje i došlo je do povećanog unosa polena i nektara i burnog razvoja društava, da je bilo potrebno čak i postavljanje medišnih nastavaka. Za naše uslove to je neuobičajeno rano. Da to dodavanje nije bez osnova govori i činjenica da su pčele u dosta slučajeva prelazile u te nastavke, što znači da su spremne i za donošenje nektara gore, samo ako ga ima u prirodi.

dren u punom cvetu

Radovi na pčelinjaku

Pri prvom prolećnom pregledu treba utvrditi kako je drušvo izašlo iz zime: da li je sve u redu sa maticom i leglom, kakve su rezerve hrane, kakvo je saće, kakvo je zdravstveno stanje pčela. S obzirom da u košnicama tek predstoji smena starih pčela mladima, dobro je na početku meseca uraditi sužavanje prostora legla i približavanje ramova sa medom uz samo leglo. Time se pčelinjem klubetu obezbeđuje hrana koja mu je dostupna u svako doba i istovremeno, dodati ramovi sa medom predstavljaju izvesnu barijeru da se leglo ne širi previše na stranu već da se povećava površina legla na ramovima koji su već zaleženi. Da bi se to što više postaklo, treba znati da je otklapanje mednih venaca na ramovima sa leglom najbolja moguća podsticajna mera za razvoj društva. To treba raditi pažljivo, vodeći računa da med ne procuri na poletaljku i izazove grabež - savetuje se da se znatno suze leta. Naravno otklapanje meda ne može da se radi kod košnica sa žičanom podnjačom, u tom slučaju zaklopljen med se može samo po malo zagrebati pčelarskim nožem.

Pri tom prvom pregledu dobro je videti kakav je kvalitet saća u košnici. Ako se primete ramovi sa vrlo lošim saćem, treba ih pomeriti na stranu pa čak i ako na njima ima prilično meda, pod uslovom naravno da na ramovima koji ostaju ima bar neki minimum meda koji je neposredno na dohvatu pčelinjeg klubeta. To se radi da bi se izbeglo da matica na tim ramovima počne da nosi jaja a takođe i da bi se izbeglo da pčele tamo donose polen, jer je takve ramove kasnije sve teže ukloniti. Sada kada je vreme sve toplije, pčele će sve više prenositi med i iz tih ramova sa lošim saćem i puno meda, koji su stavljeni na kraj košnice.

Ako se primeti da neko društvo nema maticu ili da matica nepravilno nosi - da je postala trutuša, takvo društvo treba preko novine spojiti sa nekim drugim, normalnim društvom.

Društva koja se primete da znatnije stagniraju u razvoju ili da čak i slabe, treba radikalno suziti i ograničiti ramovima sa medom i polenom. Vrlo je moguće da te pčele boluju od nozemoze pa se savetuje da se uzmu uzorci pčela i odnesu na analizu u ovlašćenu veterinarsku ustanovu.

Zbog vrlo toplog vremena i naglog razvoja društava, ovog marta je bilo potrebno raditi i dodatne preglede i dodavati ramove za proširenje legla i primenjivati druge mere na podsticanju razvoja društava. Unos nektara i polena je bio neobično jak za ovaj period, tako da je to bilo u izvesnom neskladu sa snagom društava. Pčelari su verovatno bili u dilemi da li na neke košnice da postavljaju medišne nastavke a neki su ih i postavljalli. Ne može se naravno znati da li će biti unosa voćnog meda u te dodate nastavke, ali što se tiče pčela, makar im je data mogućnost da to rade ako se nastavi ovako dobro lučenje nektara.

Zbog jakog unosa nektara, više ne daju efekta podsticajne mere kao što je otklapanje meda na ramovima sa leglom i zaokretanje svakog drugog rama sa leglom za 180 stepeni. Sada je kao pomoć preostalo dodavanje ramova sa izgrađenim saćem i satnim osnovama za proširenje legla i kao radikalna mera - dodavanje medišnih nastavaka. Dodavanje ramova sa izgrađenim saćem je često dovodilo do toga da ih pčele pune nektarom i polenom - matica nije stizala da ih zaleže. Sa satnim osnovama takođe nije bilo idealno - češće nego inače se dešavalo da pčele na njima delom grade trutovsko saće umesto radiličkog, kao i da ih pune medom. Takođe se dešavalo da i njih matica nije stizala da zaleže, što sve može da predstavlja rani pokazatelj naklonosti ka rojenju.

Ostali radovi

Ovako burni razvoj pčelinjih društava sigurno da je znatno užurbao pčelare. Oni koji nisu bili pripremljeni verovatno da su i kasnili sa nekim poslovima. Trebalo je na brzinu pripremati ramove i satne osnove i treba pregledati medišne nastavke i pripremiti ih za dodavanje kada bude potrebno.

Staro i loše saće koje se izvadi iz košnica treba pretopiti i zameniti za satne osnove.

Sada je još uvek pogodno za sadnju medonosnog drveća i šiblja.