Home

[Kalendar radova]

Predrag Cvetković    

MART 2013

 

Stanje na pčelinjaku  

Imali smo blagu zimu, hladnoće nisu dugo trajale i razvoj vegeracije kreće ranije, a to odnosi i na pčelinja društva. Što se tiče gubitaka, za sada se može generalno reći da nisu veliki, u mnogo slučajeva čak i prilično slaba društva su prezimela, ali ipak, imamo vesti i o vrlo velikim stradanjima na nekim pčelinjacima, na sreću retkih. Potpuniji uvid u prezimljavanje se može steći tek na proleće, kada će pčelari izvršiti preglede, a osim toga, pošto tek počinje zamena zimskih pčela letnjim, još se mogu dešavati naknadna stradanja slabih, obolelih i previše iscrpljenih društava.

Pčele su delom koristile cvetanje najranijeg medonosnog bilja i polenarica ali ne u punoj meri. Dobro je što i dalje cvetaju visibabe a leska verovatno još nije svuda precvetala. Nadajmo se da će vremenski uslovi tokom proleća omogućiti da pčelinja društva dobro iskoriste prolećne paše.

Leglo se sve više proširuje i u boljim društvima krajem marta može zaposedati 3-4 pa i 5 ramova. Treba ipak naglastiti da je za razvoj društva presudna ukupna površina legla a ne broj zaposednutih ramova. Preveliko širenje legla na veliki broj ramova nije poželjno jer je pčelama teže da održavaju pogodnu mikroklimu i da neguju leglo.

Radovi na pčelinjaku

U martu je dobro izvršiti prvi, letimični pregled pčelinjih društava, kako bi se stekao uvid u prezimljavanje i eventualnim intervencijama pomoglo pčelama. Pregled se obavlja po toplijem vremenu, kada pčele izleću iz košnica, ali u slučaju potrebe, pregled se može obavitii u lošijim uslovima. To ćemo učiniti ako uočimo znakove da se sa nekom košnicom dešavalo ili dešava nešto posebno: prevelik broj mrtvih pčela na poletaljci ili ispod nje, izmrvljene pčele, mrvice i komadići voska, poletaljke previše umazane prolivom, veliku gužvu na letu praćenu metežom i dr. Ako se primeti da je društvo stradalo, košnicu treba isprazniti i zatvoriti. Može se i odneti sa pčelinjaka u magacin ili pod neku nadsrešnicu, ali ako je primećeno da se, na primer, dešava grabež, onda se košnica ne zatvara i ne prenosi, već samo prazni i ostavlja otvoreno leto, da se grabež ne bi širila na druge košnice, već polako nestajala.

Pčelari koji imaju podnjače sa mrežom, mogu na osnovu onoga što vide na ulošcima da procene šta se dešavalo sa društvom tokom zime: po mrvicama voska da procene položaj klubeta, potrošnju hrane, da imaju uvid u opadanje varoe i dr.

Prilikom otvaranja i pregleda košnica ne treba podizati sve ramove i previše uznemiravati pčele. Dovoljno je pogledati središnji ram i utvrditi da li ima legla i da li je ono u redu (radiličko a ne trutovsko i ćelije nisu raštrkane). Ako se želi steći utisak u broj ramova sa leglom, može se poći sa jednog kraja a kada stignemo do legla, onda preći na podizanje ramova sa drugog kraja košnice. Ukoliko je sve u redu, nije potrebno vršiti detaljan pregled, a ako se uoči da je neko društvo bez matice, najbolje ga je spojiti sa nekim susednim preko novinskog papira. Isuviše slaba društva, koja nemaju ni 2 ulice pčela, treba rasformirati jer je vrlo verovatnoda će propastii postati žrtve grabeži. Detaljniji prolećni pregled se obično radi početkom aprila, ali ako su uslovi pogodni, može se uraditi i krajem marta.

Više puta je naglašavano kako je približavanje meda pčelama veoma dobra mera u ovo doba godine, pa se može savetovati pčelarima koji su u mogućnosti da to i sprovedu. I to što pre u martu, jer kasnije ta mera nema veliki efekat. Znači, prazniji i lošiji ramovi koji se nalaze uz klube ili unutar klubeta a na kojima nema legla, izmiču se na kraj košnice ili vade. Uz samo leglo približavamo sa obe strane lep ram sa medom a poželjno i polenom. Time se ujedno ograničava leglo i pčele podstiu na širenje legla po središnjim ramovima. Pčelari sa velikim brojem košnica obično ne rade ovu meru niti je savetuju, što je razumljivo s obzirom da ona zahteva dosta vremena. Uopšte, ta metoda sužavanja daje najbolje efekte kod društava kod kojih se tokom zime značajnije smanjio broj pčela, ili koja su potrošila dosta hrane, koja se u kretanju za hranom došla do zida košnice, a posebno kod društava koja s jeseni nisu najbolje zazimljena i koja zbog toga sklonija negovanju manjih površina legla na većem broju ramova- takoreći širom košnice. Kod dobro zazimljenih i snažnih društava, obično nisu potrebne nikakve rane intervencije.

Pošto će ova godina verovatno biti jedna od ranih (po dosadašnjem toku se tako zaključuje), krajem meseca može biti aktuelno i proširenje legla.

Pčelarima sa manje iskustva treba napomenuti da sada u martu nikako ne žure sa eventualnim proširenjem legla, čak i ako im se učini da su se pčele dosta razvile. Još uvek su temperature vrlo kolebljive i nije završena zamena starih, zimskih pčela novim, mladim. O proširenju se eventualno može razmišljati krajem marta ukoliko vreme bude lepo i toplo, i primeti se da je ubrzan razvoj društava, da pčele blokiraju leglo polenom i nektarom. I tada nije dobro žuriti sa dodavanjem ramova, jer na primer, veoma dobra mera proširenja se obavlja i bez dodavanja novih ramova, već samo preokretanjem srednjeg rama legla, ili eventualno svakog drugog rama, za 180 stepeni. Blaža varijanta tog postupka je preokretanje celog nastavka plodišta za 180 stepeni. Tek kada se postigne da pčele dobro zaposedaju ramove na kojima je klube u punoj meri (a ne samo prednji deo, delimično) treba preći na proširenje dodavanjem praznih ramova pa zatim i voštanih satnih osnova. Oni pčelari koji nemaju u rezervi prazne ramove sa lepim saćem dodavaće ramove sa satnim osnovama, a osnove se ovako rano mogu dodavati samo ako se vidi da su pčele počele lučenje novog voska, što se vidi u gornjim delovima saća - ispod i između satonoša i pri toplom vremenu. Svaka sezona je posebna, kao i svaki kraj, pa se zato ne može generalno govoriti da li je proširivanje dodavanjem ramova krajem marta preuranjeno ili ne. Pri toplom vremenu, kod snažnih društava, pri dobrom unosu sa rane prolećne paše (dren, vrba iva, vrba, mrtva kopriva, dženerika, kajsije) pčele će vrlo brzo izgraditi saće i matica ga zalegnuti. Ipak, gledano po nekom proseku, takve godine i takvi slučajevi su ređi.

Prvo proširenje se po pravilu obavlja dodavanjem ramova sa spoljne strane legla. Tom prilikom dobro je uraditi i rotaciju središnjeg rama legla, kako bi se povećala površina pod leglom u sredini klubeta, što stvara povoljne uslove da sledeće proširenje obavimo stavljanjem rama (praznog ili satne osnove) u samu sredinu legla (ako je broj ramova sa leglom 4 ili više, u suprotnom se dodaje skraja). Ako je leglo već pokrilo skoro celu površinu rama, rotaciju ne radimo jer nema svrhe. Detaljnije o proširenju, može se pročitati u članku o radu sa ramovima.

Dobro je vršiti podsticajno prihranjivanje sirupom ili razređenim medom. I pri prihranjivanju, kao i pri pregledu, treba paziti da se ne izazove grabež, ali ni preteran strah od grabeži nije potreban - normalna društva se dobro štite i sama, dok slabijima je dobro suziti leta. Sada se inače, pri pregledu, skidaju češljevi sa leta a leta se mogu malo i suziti, dok ne bude toplije vreme i poveća izlet pčela. Gornja leta, ako ih ima, treba da budu otvorena i čak su i korisnija od donjih, koja se mogu i više suziti ako postoje gornja leta. Pčele lakše i brane gornja leta od eventualnog upada tuđica. Neki pčelari u ovo doba postavljaju plastičnu foliju iznad plodišta, što izgleda daje dobar efekat na održavanje dobre mikroklime u košnici, ali uglavnom samo kod dobrih društava, dok je kod slabih i efekat složeniji i delom verovatno i negativan.

Odlična mera podsticanja razvoja društava je i otklapanje meda, kako sa ramova sa strane klubeta tako i mednih venaca na ramovima sa leglom. Pri tome treba obratiti posebnu pažnju da med ne kaplje na podnjaču (posebno ne kroz mrežu) a ako i kaplje na dasku, da to bude minimalno da ne bi možda procureo i na leto. Najpre se otklapa samo mala površina saća, više se razgrebe nego otklopi, ali kasnije se može otklapati i više, posebno kod jakih društava. Otklapa se med uz samo leglo, kao ionaj udaljeniji, ali najpre je cilj podstaći pčele da troše i premeštaju med koji se nalazi neposredno uz leglo, kako bi se širila površina pod leglom. Kasnije, kada više otopli i pčele se više kreću po košnici tokom celog dana, mogu se otklapatii krajnji ramovi, od kojih su neki možda i za pretapanje

Pčelari koji imaju magacine hrane na košnicama, sada ih mogu postaviti ispod plodišta, u slučaju da su stajala gore. Magacini hrane koji su prezimeli ispod plodišta mogu se samo preokrenuti za 180 stepeni.

Pčelama je voda neophodna za negovanje legla, kao i za održavanje odgovarajuće mikroklime u košnici, pa ukoliko u blizini nema nekog izvora čiste vode, zadatak pčelara je da im to obezbedi. Voditi računa da je neophodno stalno održavati pojilice, da vode stalno ima. Da bi se pčele privukle i navikle na pojilice, mogu se na "plovke" od grančica ili stiropora stavljati parčići saća sa malo meda.

U februaru i martu se daju uzorci pčela na pregled na eventualno prisustvo spora nozemoze.

Ostali radovi

U martu ima puno posla za pčelare i van pčelinjaka. Oni koji nisu stigli da to ranije pripreme, sada moraju da požure da nabave ramove, žicu, satne osnove, ili da pretope stare ramove, očiste ih, dezinfiikuju i ponovo ožiče. Kada se izvrše prvi letimični pregledi košnica, mogu se izvaditi neki ramovi sa lošim saćem, ili oštećeni, i vosak sa njih treba skinuti i pretopiti.

I dalje je pogodno za sadnju medonosnog bilja - drveća i šiblja. Oni pčelari koji imaju uslova za to, mogu pokušati da i sami proizvedu sadnice medonosnog bilja, za sebe, svoje prijatelje i kolege. Još uvek se u nekim parkovima mogu naći opale mahune sofore, kelrajterije... a naravno i bagrema, kao i plodovi i seme drugog drveća, pa se to seme može posejati i odnegovati u sadnice koje se već na jesen ove ili naredne godine mogu posaditi na stalno mesto. Na pčelinjaku je dobro saditi i razno lekovito-medonosno bilje, kao što je matičnjak, lavanda, žalfija, nana, timijan, vranilova trava-origano i dr. Oni pčelari koji imaju zemljište na raspolaganju, mogu pripremiti zemljište za setvu i posejati faceliju, slačicu, heljdu, razne deteline i dr.

Ako se planira ponovno korišćenje starih košnica, ramova, preporučuje se prethodno obaviti dezinfekciju, plamenom ili hemijskim sredstvima- živom sodom, sporotalom i dr. Pre dezinfekcije, košnice dobro očistiti od nakupljenog propolisa, voska i dr.

Pčelari koji planiraju sakupljanje polenovog praha, trebalo bi da na vreme naprave ili nabave odgovarajuće skupljače.

Sa radovima koji su savetovani pčelarima u martu prošle godine, možete se upoznati preko stranice Mart 2012.