Home

[Kalendar radova]

Predrag Cvetković    

JUN 2015

 

Stanje na pčelinjaku  

Bagremova paša je završena u nizijskim predelima i krajevima sa srednjom nadmorskom visinom (do oko 350-400m) a u višim predelima se nastavlja i tokom juna. Prinosi meda su išli od prosečnih (10-15kg po košnici) do rekordnih (30-40-50kg) a pojedinačna društva su davala i veće prinose. Prinosi meda u gradskim uslovima grada Beograda, mogu se videti na ovoj stranici.

Karakteristično je da su prinosi meda prilično varirali, od košnice do košnice na istom pčelinjaku, kao i od pčelinjaka do pčelinjaka, odnosno zavisno od predela u kome se pčelinjak nalazi. Uglavnom svuda po centralnim delovima Srbije bagrem je veoma dobro medio, duže nego prosečno (do 15 dana pa i duže u brdovitim krajevima). Razlike u prinosima meda uglavnom su bile uslovljene različitim stanjem pčelinjih društava i merama primenjenim od strane pčelara. Tako, ove godine se često dešavalo da društva koja su bila dosta jaka pred bagremovu pašu uđu u rojevni nagon, izroje se tokom paše i ne daju prinose koji bi se očekivali, dok su slabija društva zadržavala dobro radno raspoženje i dala iste količine meda kao i ona znatno jača, pa nekada čak i više od njih. Nije bio redak slučaj da čak i slaba društva, od kojih se nije očekivalo da će išta doneti za vrcanje, daju po nastavak-polunastavak meda.

Može se smatrati da je ovo sezona sa prilično izraženim rojenjem, ali ono nije ipak svuda bilo masovno, i mnogo je zavisilo od toga kako su pčelari postupali sa pčelinjim društvima. Neki pčelari su bili nedovoljno spremni za ovakvu pašu, nisu imali dovoljan broj medišnih nastavaka ili nisu na vreme stavljali nastavke, čime su uticali na manje prinose i pojavu rojenja. Ukoliko u košnici nema preostalog praznog medišnog saća, sa sigurnošću se može reći da je pčelar podcenio pašu i pčele. Zapravo, u košnici je trebalo da neprestano postoji višak praznog saća da bi se reklo da je pčelar potpuno iskoristio mogućnosti paše i pčelinjeg društva, jer ako saće nije dodato kada je bilo potrebno, kasnijim dodavanjem nije bilo moguće potpuno nadoknaditi propust.

Čini se da su najveći prinosi postizani na terenima sa srednjom nadmorskom visinom (200-350m) gde se cvetanje bagrema dešavalo u najpovoljnijim, skoro idealnim vremenskim uslovima. U nižim predelima se paša uglavnom može smatrati veoma dobrom i jakom, pogotovo ako su okruženi brdima. Na terenima sa visinama 300-400m bagrem je izuzetno dobro - rekordno zamedio u fazi svog najjačeg medenja i davao dnevne unose od preko 10-12kg, a zabeleženi su unosi i 14 pa i 17kg, što je nešto što se zaista samo izuzetno retko dešava. Na žalost, na tim terenima posle tog rekordnog medenja, zahlađenje vremena i kiše su prekinule dalje prinose pa paša nije dala ukupne prinose tako visoke kao u nešto malo nižim predelima, gde je paša skoro potpuno iskorištena. Tako su neki pčelari u predelima sa srednjom nadmorskom visinom imali ukupne unose meda i do 60 pa i 70-80kg.

Plodišna tela košnica su u najvećem broju slučajeva puna bagremovog meda ali to ipak varira, zavisno od tipa košnce, stanja pčelinjih društava i mera koje je pčelar primenjivao. Tako se mogu naći desetoramne DB košnice, pa čak i neke dvanaestoramne, u čijim plodištima nema baš mnogo meda, ali i one gde su pčelinja društva veoma blokirana medom. Slično je i sa drugim tipovima košnica. Na te razlike je najviše uticalo to da li su pčelari na vreme postavljali medišne nastavke i da li su postavili dovoljno nastavaka, kao i od toga, da li su društva ušla u rojevni (gradeći matičnjake) ili predrojevni nagon (pred-priprema, kada još nema matičnjaka) ili ne. Moglo se primetiti i da je zbog jake paše u nekim društvima koja su prethodno već ušla u rojevni nagon došlo do gašenja nagona, odustajanja od rojenja i uništavanja već izgrađenih i zrelih matičnjaka. Karakteristično je da posle bagremove paše i kišnog perioda koji je usledio krajem maja, u košnicama uopšte nema mnogo polena, koga je inače bilo u izobilju pred bagremovu pašu a koji je najviše trošen tokom kišnih dana. Srećeom, sada skoro u svim krajevima ima dovoljno polenske paše i pčele će lako formirati rezerve.

Radovi na pčelinjaku

Posle završene bagremove paše, potrebno je sačekati neko vreme da pčele dobro zatvore med voštanim poklopčićima i zatim se može početi sa skidanjem medišnih nastavaka i vrcanjem meda. Neki pčelari praktikuju da najpre skidaju samo ramove sa najzrelijim medom a ramove u kojima ima nedovoljno zrelog ostavljaju u košnici. Takav med se obično pomeša sa novim nektarom ukoliko postoji neka dobra paša i može da obezbedi drugo vrcanje.

Skidanje meda se može obaviti ručno, stresanjem pčela, ili pak uz pomoć bežalica različitog tipa, koje se najpre (prethodnog dana) postavljaju ispod pojedinih medišnih nastavaka da kroz njih pčele pređu u plodište. Biranje najpogodnijeg dana za skidanje meda treba ozbiljnje shvatiti da bi se posao najlakše i najbolje obavio i da bi se izbegli eventualni problemi. Najpre, najpogodnije je da se to radi u vreme kada u prirodi ima neke makar blage podsticajne paša, kako pri oduzimanju meda ne bi bilo opasnosti od grabeži. Ukoliko paša izostaje a potrebno je da se med skine, to treba učiniti u ranim jutarnjim časovima i uz pune mere opreza (što kraće otvaranje košnica i dobro pokrivanje ramova sa izvađenim medom). U slučaju nužde ramovi se mogu skinuti i kasno popodne, što nije idealno zbog velikog broja pčela u košnici ali je pogodno što posle toga ubrzo nastupa noć. Treba imati u vidu da pčele više dana pamte košnice za koje su osetile da mogu da predstavljaju njihov eventualni plen, pa se savetuje sužavanje leta na košnicama iz kojih se vade ramovi sa medom.

Dalje, ako je posle bagremove paše bilo unosa nekog novog nektara (poljsko cveće, bela detelina, kupina i slično) voditi računa o tome da svež nektar može znatno da utiče na smanjenje gustine izvrcanog meda pa se može ili sačekati da se i taj novo uneti med zgusne u košnicama ili da se najpre vrca samo najbolje prerađen i poklopljen med. Važno je napomenuti da pri skidanju meda treba voditi računa da se ostavi dovoljno meda za dalji opstanak i zimovanje pčelinjih društava. To se posebno odnosi na košnice gde su bile postavljane matične rešetke i za krajeve gde posle bagremove paše nema drugih jačih paša ili pak za pčelinjake koji neće biti preseljavani na druge paše. Posle teškog iskustva iz prethodne godine kada su pčele u najvećem broju slučajeva zimovale skoro bez prirodnog meda, sada pčelari imaju priliku da svojim pčelama obezbede najbolju moguću pripremu hrane za dalji razvoj i zimovanje.

Posle vrcanja, nastavci sa izvrcanim saćem se vraćaju u košnice da bi ih pčele očistile i popravile saće. Obično se i posle toga ostavljaju na košnicama, do pripreme za zimovanje, jer je saće na taj način zaštićeno od eventualnog delovanja voštanog moljca a takođe što postoji mogućnost i novog unosa nektara, sa nekih drugih paša. Vraćanje nastavaka se po pravilu obavlja pred suton, da bi se izbeglo stvaranje prevelike gužve i uzbuđivanja pčela. Nastavke treba pred postavljanje na košnice dobro obrisati mokrom krpom ili sunđerom sa spoljne strane. U slučaju da je pčelar prinuđen da se uveče vrati kući (zbog posla ili drugih obaveza) nastavke je moguće postaviti i uveče i tokom noći. To se može uraditi ako se na košnice prethodno postavi plastična folija sa manjim otvorom na sredini ili povrnuta na krajevima. Kada se nastavci vraćaju na čišćenje, postavljaju se preko te folije, umesto koje može da posluži i poklopna daska, sa koje se skine hranilica i omogući da pčele mogu da prelaze u medišta kroz otvor za hranilicu.

Dobro je početkom juna izvršiti kontrolu pčelinjih društava da bi se ustanovilo u kakvom su stanju, da li je bilo rojenja i kako je teklo, kao i da se ustanove količine hrane u plodištu. Veliki broj pčelara tu kontrolu obavljaju posle skidanja bagremovog meda, što je razumljivo jer prisustvo nastavaka sa medom predstavlja otežavajuči faktor za pregled košnice. Pri toj kontroli, ukoliko se pronađu zreli matičnjaci, mogu se iskoristiti za forniranje novih rojeva, za proizvodnju matica u oplodnjacima ili zamenu matica u drugim pčelinjim društvima. Društva za koja se ustanovi da su se rojila treba kasnije prokontrolisati i videti da li je nova matica počela da nosi jaja. Pri toj kontroli društava, normalnim društvima - koja imaju maticu, dobro je dodati poneku voštanu satnu osnovu, kako bi se stimulisao razvoj, negovanje legla, ujedno zamena saća, a kod društava gde je došlo do blokade medom to će predstavljati odličnu meru rasterećenja plodišta. Ramovi koji se izvade iz plodišta radi postavljanja osnova, mogu se staviti u druge nastavke košnice (zavisno od tipa), kod DB košnica se mogu postaviti u posebne plodišne nastavke (ili dva spojena medišna) koji mogu da se postave na neku od košnica. Na taj način možemo stvoriti i izvesnu količinu rezervnih ramova sa hranom.

Jun je zbog prisustva podsticajne ili ponegde i produktivne (glavne) paše veoma pogodan za formiranje ili kupovinu novih rojeva i njihovo negovanje, što treba iskoristiti. Sada pčele mogu veoma lako, lepo i brzo da izgrađuju satne osnove pa i čitave plodišne nastavke sa satnim osnovama. Čak i veoma slabi rojevi koji se formiraju početkom meseca, ali naravno, sa dobrom - normalnom maticom, do kraja sezone se mogu odlično razviti i postati spremni za prezimljavanje i dalji razvoj do produktivnog društva u narednoj sezoni. Prirodni rojevi će se odlično razvijati i može im se dodavati veći broj vošanih osnova radi gradnje i razvoja.

Sada je povoljno i za zamenu matica, stare ili defektne matice se mogu zameniti novim, a u slučaju da ih nema, društva se mogu obezmatičiti (ukloniti matice) i pustiti da sama odgaje nove matice.

Sada treba postaviti skupljače propolisa - posebne mrežice namenjene za to, ili neke druge pogodne mrežice, plastičnu foliju i slično.

Jun je takođe veoma pogodan za sakupljanje polenivog praha i proizvodnju matičnog mleča.

U junu počinju livadske paše na većim nadmorskim visinama ali i na nižim visinama može biti nekih paša (bagremac, bela detelina, lipa i dr.). I u nižim i u višim predelima, sa izvesnom razlikom početka cvetanja pojavljuje se paša kupine. Krajem juna počinje paša suncokreta, za koju se treba unapred pripremiti.

Na pčelinjacima je potrebno obezbediti pojilice sa čistom vodom ukoliko nema prirodnih izvora vode.

 

Ostali radovi

Veliki broj pčelara obavlja vrcanje bagremovog meda tokom juna a za to treba obaviti pripreme prostorije, obezbediti ambalažu i sve što je potrebno za vrcanje.

Pri vrcanju meda dobro je ostaviti izvesnu količinu voštanih poklopčića od devičanskog voska (svetlih) i izmešati ih sa medom, što predstavlja sve popularniji i traženiji pčelinji proizvod koristan za očuvanje zdravlja ljudi.

Vrcani med se čuva u suvim, čistim, prohladnim i zatamnjenim prostorijama, u posudama koje su odignute od poda, najbolje na policama.

Pčelari koji sele košnice na druge paše pronaći će pogodne lokacije i obezbediće potrebnu dokumentaciju za selidbu. Dokumentaciju je potrebno obezbediti i za slučaj prodaje meda na pijacama, kao i predaje otkupljivačima.

Pčelari koji nameravaju da kupe matice ili rojeve ugovoriće kupovine i izvršiti pripreme za zamenu ili dodavanje matica i za naseljavanje rojeva.

I dalje se može se sejati razno medonosno bilje: facelija, heljda, ili neko drugo bilje kraće vegetacije.

Travu na pčelinjacima treba češće kositi.

Sa radovima koji su savetovani pčelarima u junu prošle godine, možete se upoznati preko stranice jun2014.