Home

[Kalendar radova]

Predrag Cvetković    

AVGUST 2019

Stanje na pčelinjaku

Ovog leta, za pčelinja društva po svoj prilici može generalno da se kaže da su nešto slabija nego prosečno. Razlog tome verovatno leži u katastrofalno lošoj sezoni, kada zbog nepovoljnih prilika još u proleće, pčele nisu uspele lepo da se razviju a zbog nepovoljnih prilika u cvetanju bagrema nisu uspele da sakupe dobre rezerve hrane. Dodatno, zbog masovnog rojenja, mnoga pčelinja društva su oslabila i često ostajala bez matica jer je oplodnja mladih matica često propadala zbog loših vremenskih uslova.

Iako za vrcanje u najviše slučajeva skoro i da nije bilo meda, u nekim krajevima u plodištima košnica je bilo velikog unosa bagremovog meda, zavisno od tipa košnica, termina cvetanja bagrema i toga da li se cvetanje u najboljim fazama poklapalo sa kratkotrajnim uslovno rečeno povoljnim uslovima. Kaže se uslovno povoljnim, zato što ove godine skoro da nije bilo povoljnih vremenskih uslova u cvetanju u regularnom shvatanju tog kriterijuma. Jedino može da se kaže da su u vreme cvetanja bagrema u krajevima sa većom nadmorskom visinom, vremenski uslovi bili povoljni ali to se ipak iz ko zna kojih razloga najčešće nije povoljno odražavalo na medenje. Da li je u pitanju uticaj relativno hladnih noći, ili samo medenje, glavno u takvim krajevima najčešće se mogla sretati velika blokada plodišta medom i vrlo slab, skoro minimalan unos u medišta, posebno kod DB košnica.

Na većim visinama u nekim krajevima se pojavljivao unos medljike, uglavnom tokom avgusta, negde i pre negde i nešto kasnije. Čak se ponegde javljao i u nizinama i pored reka i nije bio beznačajan, ali sve je to najčešće bilo lokalnog karaktera.

Sve u svemu, vrlo velike razlike u stanju pčelinjih društava, gledano i po snazi, po broju ramova legla, po količini meda, kvalitetu matica...

Zbog dosta padavima tokom proleća i dela juna, bili su dobri uslovi za cvetanje letnjih cvetnica, što je bilo povoljno za razvoj pčelinjih društava. Takođe, bili su povoljni uslovi i za medenje suncokreta, tako da su pčelinja društva koja su imala suncokretovu pašu veoma lepo razvijena i snabdevena hranom.

Radovi na pčelinjaku

Neki pčelari su još krajem prošlog meseca počeli sa pripremama pčelinjih društava za prezimljavanje a oni koji još nisu, najbolje je da sa tim što pre započnu sada u avgustu. Smatramo da najpre treba uraditi detaljan pregled društva i eventualno prepakivanje ramova, pa tek onda krenuti sa prihranjivanjem, ako je potrebno.

Pri pregledu, princip koji se savetuje je da se u centru budućeg zimskog klubeta ostavlja 4, najviše 5 DB ramova a takođe bi tako isto trebalo raditi i sa LR košnicama bez obzira što su ramovi znatno manji. U trenutku kada se radi pregled to su najverovatnije ramovi sa leglom, kasnije u jesen leglo na tim ramovima će da se smanjuje i na kraju nestane, da bi sredinom ili u drugoj polovini zime opet bilo započeto novo leglo. Tokom jeseni i zime, broj pčela se postepeno smanjuje i princip predloženog sužavanja prostora sa leglom je da se obezbedi da kada počne novo leglo, sa smanjenim brojem pčela, med i polen budu na dohvatu zimskog klubeta koje će naravno biti mnogo manje od sadašnjeg. Dakle, sav višak ramova sa leglom, preko 4 ili 5, zavisno od ukupnog brojeva ramova sa leglom, njihovog kvaliteta (šta se sve na njima nalazi), površine legla i kvaliteta samog saća, sav višak se stavlja skraja košnice, iza ramova sa medom. On se znači ne računa u sastav budućeg klubeta koje će početi novo leglo. Med na tim ramovima se i ne računa kada se procenjuje ukupna količina meda u košnici. Time je obezbeđeno vrlo sigurno zimovanje, i ne samo to, obezbeđeno je da to novo leglo bude započeto na najboljem saću.

Pri tom sužavanju, rečeno je da kod LR košnica zadržavamo isti kriterijum broja ramova u budućem klubetu, ali za razliku od DB košnica, imamo mogućnost izbora da višak ramova sa leglom smestimo ili u donji nastavak, ukoliko se radi sa LR košnicom i plodištem u donjem nastavku, ili sa strane meda kao i kod DB, ako se sa LR košnicom radi samo sa jednim nastavkom plodišta. Ako su ti ramovi kod LR košnice sa lošim saćem, a radi se sa plodištem u dva nastavka, ipak treba izbegavati spuštanje takvih ramova direktno ispod legla iz gornjeg nastavka zato što matica u proleće, posle zaleganja gornjeg nastavka može da pređe u donji baš na te ramove sa lošim saćem. Zato ćemo u sredinu donjeg LR nastavka da postavimo pogodne ramove sa boljim saćem.

I kod DB i kod LR košnica sa strane tog suženog legla od 4-5 ramova stavljamo po najmanje dva rama puna med i polena sa svake strane. Iza tih ramova, može se stavljati višak ramova sa leglom, ili ramovi sa lošim saćem, uopšte - neki ramovi koji su višak a koji u suštini neće biti važni za zimovanje. Slično je i kod svih drugih tipova košnica, sa izuzetkom Farar košnica sa plitkim nastavcima gde se pčele obično drugačije spremaju.

Treba pomenuti da se naravno može ići i sa strožijim postupkom zazimljivanja, u smislu još više hrane i bezbednosti za pčele, ali ovde je dat postupak koji se može smatrati umerenim i realnim za društva kakva se uglavnom sreću u to vreme. Pčelinja društva koja su na primer nedavno dovežena sa dobre suncokretove ili neke druge paše, biće još bolje spremljena za zimovanje i tu će leglo već da bude prilično ograničeno medom.

Pri pakovanju ramova za zimu neki stariji pčelari su praktikovali da prave otvore u saću, pri vrhu, nešto ispod satonoše, kako bi time obezbedili da pčele mogu zimi lakše da prelaze iz jedne ulice u drugu. To može i u današnje doba da se primenjuje i korisno je ali nije naravno uvek neophodno, sve zavisi od sistema rada pčelara i kako se prilagođava svojim uslovima pčelarenja. Nema svrhe praviti otvore na svim ramovima, to je najznajnije obično na predzadnjim ramovima sa leglom, onima koji su najbliži ramovima sa medom, takođe i na ramovima sa medom koji su najbliži klubetu. Tim otvorima nekada može da se spreči i da neka manja grupa pčela ostane u zasebnoj ulici skraja klubeta i da se pri većoj hladnoći smrzne. Otvori ne moraju da budu veliki, dovoljno je čak samo i po jedan do dva otvora prečnika 1-1,5cm.

Kada se ramovi pakuju, ujedno se radi i procena količine meda na njima, pri čemu u tu procenu ulaze samo ramovi sa leglom u sredini i obično po dva rama sa medom sa svake strane. Uzimanje u obzir meda sa krajnjim ramovima nema smisla pošto u našim uslovima zimsko klube pčela ne zauzima celu košnicu. Ti ramovi mogu naravno da budu značajni za proleće, kada pčelar može da ih primakne sredini ili same pčele da odatle prenose med, ali treba imati u vidu da oni nisu tako lako dostupni pčelama pri hladnijem vremenu. Savet je da se pčelinjem društvu ostavi minimalno 1,5kg meda po ramu budućeg zimskog klubeta. To se odnosi i na LR i DB košnica, s tim što naravno kod DB poželjno je i nešto više. Po toj računici, na 8 ramova nam je potrebno bar 12kg hrane. Ukoliko na primer procenimo da u društvu već ima 8kg, takvo društvo treba prihraniti sa oko 4kg šećera, govorimo baš o šećeru a ne sirupu, ako se od njega pravi sirup 1:1.

Prihranjivanje radi dopune hrane treba obavljati u većim dozama, najmanje po litar dnevno, kako bi se efikasnije napravile zalihe. Savetuje se intezivno hranjenje tokom nekoliko dana (na primer 4-5) zatim se pravi kraća pauza od nekoliko dana pa opet nastavlja hranjenje dok se ne da predviđena količina.

Sada treba uraditi tretman protiv varoe, kako bi se obezbedilo da pčele uđu u zimu sa što manje varoe.

Ako se u košnici nađu ramovi sa isuviše mladim saćem, misli se na nezaležene osnove ili na primer samo jednom zaležene, takve ramove je najbolje ukloniti iz centra košnice, staviti na sam kraj ili i sasvim ukloniti. Oni nisu pogodni da se nađu u pčelinjem zimskom klubetu jer su hladni i odbojni za pčele a osim toga, matica će sada u avgustu u njih vrlo teško da počne da zaleže, ako i počne to će najčešće biti sasvim malo.

Ako su u košnicama dosta stare matice, obično se savetuje da se sada zamene mladim. Osim toga što je znatno veća verovatnoća da takva matica ugine tokom zime, i ako preživi pitanje je koliko će moći da nosi i kakvo društvo da razvije. Na drugoj strani, ima opravdanja da se i takve matice ostavljaju da prezime jer može da se dogodi da na proleće to društvo odgaji maticu tihe smene, u prisustvu ove stare. I uopšte, pri razmatranju pitanja šta da se radi sa starom maticom treba obratiti pažnju da li možda društvo već nije samo pokrenulo odgajivanje mlade kroz tihu zamenu. Čini se da neka društva, odnosno neke matice imaju i genetsku sklonost da se menjaju kroz tihu zamenu, što treba da se smatra kao veliki kvalitet. Podrazumeva se da te zamene ne bi trebalo da se obavljaju svake godine, tada to ne bi bio kvalitet, već svake 2 ili 3 godine. Dakle dilema da li ostaviti staru maticu ili ne u mnogome zavisi od načina rada pčelara i njegovog pristupa pčelarenju i ne može se eksplicitno uvek savetovati zamena matice. Svakako da mlada matica u proleće može da obezbedi odličan razvoj društva i to predstavlja izvesnu sigurnost pri donošenju odluke o matici, ali treba imati u vidu da zimovanje i prolećni razlog umnogome zavise od snage društva i opšte situacije u košnici.

Pčelari koji ne žele da ubijaju stare matice, mogu da ih stave u nukleuse da tamo prezime, ili pak da u neku košnicu stave nekoliko matica pa da pčelama prepuste da same odluče o njihovoj sudbini. Ako se tako radi, još je bolje to uraditi ranije u sezoni i na primer u DB košnici ili pološki, staviti jedan ram sa starom maticom i njenim leglom pa ram meda pa eventualno jednu satnu osnovu pa zatim isto to sa nekom drugom starom maticom. Na matice se pri stavljanju može kapnuti mala kapljica meda, radi mirnijeg sastavljanja a po satonošama ramova i po ulicama pčela isto tako kapnuti po malo meda radi sigurnijeg spajanja.

Kao što je pomenuto, zbog masovnog rojenja ove godine i vrlo nepovoljnih uslova za oplodnju matica, bilo je vrlo čestih slučajeva da društvo ostane bez matice i da se pojave lažne matice ili matice trutuše. Toga je bilo takoreći na svakom pčelinjaku. Ako se primete takvi slučajevi treba ih na vreme sanirati, dodavanjem dobrih matica ili spajanjem sa nekim drugim društvima a ako su takva društva dosta slaba onda je najbolje rasformirati ih.

Ako u košnici ima mesta sa strane - skrajeva, tu se mogu staviti ramovi sa satnim osnovama koje će pčele nekada hteti da izgrade, potpuno ili delimično, prilikom intezivnije prihrane za zimu. Takvi ramovi, medišni ili plodišni biće korisni naredne sezone.

Zbog najezdi osica i stršljenova na pčelinjacima treba postavljati lovilice u koje se obično sipa pivo sa malo šećera, drugi praktikuju sirće, ili seckano prezrelo voće i dr.

Neophodno je da voda bude dostupna pčelama, bilo preko pojilica ili da ima nekih prirodnih izvora. U vodu treba staviti malo soli, oko 1 kašičicu na 10 litara vode.

 

Ostali radovi

Pošto se aktivna sezona primiče kraju i uglavnom je izvrcan sav med koji je bio za vrcanje, ako ga je uopšte i bilo, sada je vreme da se slože medišni nastavci u magacine. Pre toga je najbolje uraditi sortiranje i ako je u tom saću bilo legla ili polena, najbolje ga je i ne čuvati preko zime već pretopiti, jer je ono najpodložnije napadu voštanog moljca. Pri pregledu medišta, savetuje se da se ostruže propolis i sačuva za pravljenje raznih preparata (tinktura, masti i dr.)

Pčelari koji žele da poseju perko, da im cveta u proleće naredne godine, sada treba da obrade zemljište i da poseju.

Sav sakupljen vosak treba istopiti a ako je pčelaru potreban vosak od voštanih poklopčića onda će takav vosak da topi zasebno.