Čela

Gle kako je sitna, mala!
Tek je cuješ kad proleti
Mala čela, al je zato
Veličanstven rad joj sveti.

Hajd' zaviri skromnu kuću
Gdje čelica vr'jedna živi,
Hajd' pogledaj, pa se čudi
i velikom djelu divi.

U košnicu radne cele
Niko blago metno nije.
Sama čela svojim trudom,
Slatkim medom napuni je.

Nikad nije čela marna
"Daj mi!" kao prosjak rekla;
Rano radeć, kasno kasneć,
Sama sebi blago stekla.

Pa hajd', braćo, ko čelica
Da smo uvek duha čilog, 
Da zbiramo slatke plode
U košnicu roda milog.

Aleksa Šantić (1868-1924)
Raša Perić: Antologija "Trmka " 1999 Petrovac na Mlavi

Slika

Kad se med vrca zamiriše kuca
žalfijom, lipom, različkom svanuća,
prozuji pčela, trusi žuti polen,
slap tamnorujan veže vrh i koren
bića što svetlost uvlaci u pluca.

Gde je taj opoj? Šta to beše kuća?

Dobrosav Smiljanić
"Gde svetlost misli"

Miriše bagrem

Božanstveni se
prosipa prah
kroz vazduh opčinjen
pčelinjim letom

U prolećni
u svetli dan
neka mi se zaustavi 
dah
nad bagremovim cvetom

Veroljub Vukašinović
"Čežnja za vrtom"

Pčela

Dolete pcela od Boga
Donese umnu poruku

U tvarnom vrtu rodi se
Prolecu svetlom raduj se

Sa vrelim letom igraj se
Kad jesen dode stišaj se

Sakupi zemne plodove
Sacekaj bele snegove

Veroljub Vukašinovic
"Kako je tiho gospode"

PČELE I PROTOPOP NEDJELJKO

 Zujkale su pčele uljanikom

Oko trmke, oko svoje crkve,

Ka da zbore tajne razgovore.

Slušao ih protopop Nedjeljko;

Tri godine razumo ih nije,

Dve j’ godine gađo i nagađo,

Šeste sjeo, brižan, nevjeseo,

Što ne može da ih razumije.

Tadaj pade jedna pčelka zlatna

Na srebrnu bradu Nedjeljkovu,

Bradu ljubi, razgovorno zbori:

“Umorniče, stari duhovniče,

Ti nijesi od ovog svijeta,

Mada ti je na zemlji kol’jevka,

Ni mi n’jesmo od sv’jeta ovoga,

U raju je pčelinja kol’jevka

Bog nas zove svojijem pticama;

Ne šalje nas za naše medanje,

Već nas poslo ljudma na gledanje.

Tvoja jeste na zemlji kol’jevka,

Bog ti dao pak si protovao,

Svjetlao  si činom i načinom,

Hitao si sjeme u vrijeme,

Sjeme čeka dažda božijega,

Iza dažda sunca božijega,

Čekaće ga i dočekaće ga;

Tebe čeka u raju veselje.

Sklopi oči duhovniče stari,

Sklopi oči, vr’jeme ti je poći!”

Sklopi oči protopop Nedjeljko,

Tiho poje a s dušom se d’jeli -

Nije znao kad je umirao.

Kad se duša otrže od t’jela,

Pred njom prha zlaćena pčelica

Da joj kaže pute u nebesa,

U naselje raja božijega

Jovan Jovanović Zmaj

(1833-1904)

PČELE

Zdravlje se zguslo

U voštano saće.

Doleću pčele

S visova i iz dolina,

Donose ga

S raznobojnih cvetova.

Dani su rojevi.

Žaoka je ostavljena za smrt,

Ako umrem

Izvan moći njihovog polena.

Samoću oplemenjuje

Rad

I zujanje matice.

Boško Bogetić

(1940)

PČELA

Prošli tmurni dani sinuo je maj.
Svuda buja, cveta i miriše cveće
I na svaki cvetak zlatna pčela sleće,
Pa nam Zemlja liči na božanski raj.

Mala pčela pametna i vredna
Leti - cveću, žuri po travi i rosi -
I kad nije gladna, i kad nije žedna,
Slatki nektar zbira u košnicu nosi.

Cele zime plašila se i vetra i leda
I sad nektar skuplja posle zimskog sna
Da sto više meda svom pčelaru preda;

Da se iz saća iscedi i u tegle sredi;
I nije je briga i neće da zna:
Gde i kada i koliko kilo meda vredi...

Miljojko Milojevic
Beograd